Dušan Radović je rekao:
„Košutnjak je pun manijaka. Jedni trče za ženama, a drugi bez razloga.“
Danas u Košutnjaku i dalje imamo ove što trče bez razloga. Kažu – zdravo je. Niko ne zna za šta tačno, ali deluju ubeđeno. Trče u krug, kao i svi mi, samo u cipelama čiji iznos je dovoljan da se isplate penzije za jedan mesec sa uvećanjem od 200 odsto.
Ali dobili smo i nove manijake. Ovi ne trče zbog kondicije, nego zbog provizije. Ne znoje se – klize. Ne dahću – pregovaraju. Njihov puls se meri u procentima, a srce kuca u tenderima.
Nekada se trčalo iz ljubavi. Danas se trči iz straha da će neko drugi stići prvi do kase. Nije više važno ko ima kondiciju, nego ko ima vezu. U Beogradu se ne trči maraton, već štafeta — a palica je uvek u istim stranačkim rukama.
Košutnjak je za sada zelen. Grad je pocrneo.
Manijaci su evoluirali.
Dobro jutro, Beograde.
I danas trčimo. Svako za svojim razlogom. Ako ga još imamo.
